Waclaw, radnik na naftnim platformama europskih i svjetskih mora, tragičnom nesrećom na jednoj od njih, gubi druga i bliskog prijatelja Matyasa i kreće na dugo lutanje sjevernom Afrikom i Europom - od pustopoljina Matyaseve rodne Mađarske, preko planina Italije do rudarskog naselja u Njemačkoj u kojem je odrastao, prisjećajući se svoje zaboravljene prošlosti i preispitujući svoje odluke, nomadsku egzistenciju i izgubljeni identitet. Dok se pokušava nositi s tugom zbog gubitka jedine bliske osobe koja mu je bila preostala, tragajući za davno izgubljenim osjećajem zavičajnosti, putuje kroz sumorna naličja postindustrijske Europe, kroz predjele nastanjene zaboravljenim ljudima. Ovim debitantskim romanom, renomirana njemačka pjesnikinja mlađe generacije, slojevitim poetskim jezikom progovara o mnogim neuralgičnim točkama suvremenog svijeta, poglavito Europe: o nestajanju radničke klase srednje i istočne Europe; o posvemašnjoj egzistencijalnoj nesigurnosti deprivilegiranih; o prekarijatu i pustošenju krajolika u potrazi za rudom i naftom; o pokidanim vezama među ljudima; o osamljenosti suvremenog čovjeka.