Nagrađivana spisateljica i pjesnikinja ("Kiklop" za najbolje prozno djelo, nagrada "Edo Budiša" za najbolju zbirku priča, "Nagrada Balkan Noir za najbolji kriminalistički roman,..), rodom iz Vukovara, svoj treći roman "Sinovi, kćeri" dijeli u tri poglavlja, a svako je ispripovijedano iz zasebne, intimne perspektive. Prvo poglavlje donosi priču kćeri koja promatra prikovana za bolnički krevet, drugo nasilnog sina zarobljenog u vlastitom tijelu, a posljednje nefunkcionalne majke koja nosi teret generacija. Ovaj transgeneracijski roman progovara o žudnji za slobodom, unatoč društvenim okolnostima u kojima protagonisti odrastaju i žive. Također, govori i o oslobađanju od prošlosti, od patrijarhalnih okova, nametnutih društvenih stega. Zanimljivost ovog romana je i crna vrpca kojom je omotan, a u kojem sama autorica, umjesto zahvale, svojim čitateljima ispisuje - ispriku.