Nezaposleni politolog Jerko vraća se zbog sprovoda iz Zagreba na rodni otok Prvić. Povratak u zatvorenu otočku zajednicu kojoj i pripada i ne pripada, probudit će Jerkove stare nelagode, a to će protresti njegove latentne umjetničke ambicije koje se odražavaju ponajviše u citatima iz književnosti kojima je obojen njegov unutarnji svijet. Našavši se u sredini živopisnog otočkog mentaliteta, uz dodatnu okolnost da zbog pandemije mora neplanirano ondje ostati dulje nego što je namjeravao, Jerko će se morati "presložiti" i redefinirati svoj identitet.